"Sve je započelo naglim gubitkom jasnoće vida"

"Iz "punog zdravlja", kao liječnik stomatolog koji pomaže pacijentima, postala sam u jednom danu pacijent.
Sve je započelo naglim gubitkom jasnoće vida na lijevo oko.
U prvom trenu pomislila sam da se radi o pogoršanju dioptrije, no na to se dovezala jaka glavobolja, mučnina, šum u lijevom uhu i malaksalost tijela. Pregledi i obrada u bolnici upućivali su na različite dijagnoze: Encephalomyelitis disseninata i.o., Neuronitis retrobulbaris i Multipla skleroza.
Pretrage su i dalje trajale, a stanje mi se pogoršavalo.
Jako sam se zamarala. Morala sam više puta na dan ležati i odmarati se da bih obavljala samo po koju svakodnevnu sitnicu.
Tada sam unutar jednog tjedna tri puta čula za g. Dragana Sekulića, te sam krenula k njemu po pomoć. Interesantno je što je Centar u kojem g. Sekulić radi u mom susjedstvu, a da to do tada nisam ni znala.
Naravno da me nisu susjedi informirali, već prijatelji koji su u svom životu zbog svojih zdravstvenih problema bili i izliječili se kod g. Sekulića.
S obzirom na medicinsku edukaciju, bilo mi je neobično prihvatiti alternativno liječenje, ali sam uspjela "ČUTI" prenesena tuđa pozitivna iskustva.
Već nakon nekoliko dolazaka primijetila sam da su mi se smanjili bolovi u lumbalnom dijelu kralježnice, iako nisam zbog toga došla k njemu. Daljnjim tretmanima polako je nestajala glavobolja, mučnina i povraćanje. Vraćala mi se snaga i nisam više morala tokom dana odmarati, jer sam se osjećala bolje. Lijevo oko me još malo muči, ali to mi je zadaća za budućnost. Ne znam kako, i nije na meni da znam, ali ja se subjektivno sada osjećam dobro.
Medicinski nalazi to i objektivno potvrđuju."

Marina Gruevski – Štros, 1967.g., stomatolog

"Ustanovljena mi je hernija diskusa L5 / S1"

"Moji problemi sa kralježnicom počeli su još prije 15 godina . 2001.g. ustanovljena mi je diskus hernija L5 / S1 i nekako sam se nosio sa tim naredne 3 godine. U lipnju 2004.g.problem se pojačao, osjetio sam da sam utrnuo u području genitalija i stražnjice, liječnici su savjetovali hitnu operaciju, dijagnoza ekstruzija diska L 5. U zadnji čas sam poslušao preporuku moje dobre prijateljice koja je i sama riješila bitne zdravstvene tegobe na Wu Wei Buđenju, te i sam došao. Za 5-6 terapija mokrenje i stolica su došli u normalu, a nakon još par vratila mi se i seksualna funkcija. Više nemam problema sa kralježnicom, a osvješćujem i neke druge stvari vezane za zdrav i kvalitetan život. "

Davor Udošić, 1964.g., električar

"Nemoj se bojati, u gnijezdu straha se ne liježe ljubav"

".....DISKUS HERNIJA.....OČNI TLAK.....KOLESTEROL.....UPALE GRLA....DEPRESIJA......
To je popis stvari koje sam imao prije WU WEI Buđenja.....otišle... pa-pa!

......OSMIJEH....SRCE....SADA.....EVO TI SVE...SUZE....SRCE KUCA.....JAAAAKOOOO!!!!!!!
To je popis stvari koje sam donio sa WU WEI Buđenja......ušuljale se....dobar dan...
I na koji se to način opisuje neopisivo....strancu....jer ti što čitaš si stranac....kada nisam u stanju
prenijeti tu vatru svojim najmilijima, mada se cijeli život griju u njoj.
I kako bi se trebala opisati razlika između živjeti i ne živjeti, između svega i ničega, između....
između SVJETLA i MRAKA...stranče brate moj, što iz mraka gledaš u svjetlo i bojiš se prići..
iz života u život....iz života u život.....a tu je život, gleda te strpljivo i zove te: DOOOOOOOĐĐĐĐIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIII NEEEE BOOOOOOOOOOOOOOJJJJ SEEEEEEE!!!!!!!!!!!!!!!!!
Nemoj se bojati, u gnijezdu straha se ne liježe ljubav.
Ljubav, ljubav, ljubav, ljubav..............zar tako mala riječ...tako mala i nezaštićena.....
zar ona može otključati ta vrata?
koja vrata?
nema vrata, nema prepreka, samo mali korak i hop...op op....hop....op op.....hop..
fino poludiš i sve ti se poravna, posloži, nasjedne, namjesti, pocurika, potaman, brate, potaman...
Ako ti ovo zvoni u srcu....trči mu u susret.....ako ne.....nemoj razmišljati.....sve je u redu....ima dana.....
Kako ti se god učini, tako je trebalo biti...
Jer što znači dokaz u današnjem svijetu laži?
Da li je itko ikad ikom vjerovao pomoću dokaza?
CitiratI ću Kemala Montena, kada ratne sarajevske godine nije drukčije mogao opisati, on pjesnik:

"AKO PITAŠ KAKO MI JE
DA TI ROKNU SAMO DVIJE
SVE BI TI SE SAMO KAZALO"
Eto, tako ti je to, pa ti vidi. "

Mario Radić, 1970. g., dipl. ing. telekomunikacija

"Wu Wei Buđenje promijenilo je čitavu koncepciju moga života"

(...) Kroz život sam išla čvrsto držeći se glave i razuma, srce mi je ostalo zaboravljeno. No, od svega mi je najteže bilo prihvatiti činjenicu kako sam izgubila spontanost i kako se moj život sastoji od racionalnog analiziranja apsolutno svega, a najviše sebe i svojih postupaka. Do tada sam o sebi mislila kako sam osjećajna osoba, a u tom sam trenutku shvatila da ja ne znam šta su zapravo osjećaji. Ja sam samo znala definirati svaki osjećaj, osjećati sam se plašila. To zaista nije bila ni lijepa ni ugodna spoznaja. Ali bila je jedina prava. Jer, od tog trenutka sve se u meni počelo mijenjati. Polako, ali sigurno. Moje se srce počelo otvarati, a strahovi su me lagano počeli napuštati. Na terapiji sam prvi puta u životu primila toliko ljubavi a da pritom nisam osjećala kako je moram zaslužiti. Nikome se nisam morala dokazivati da bi me primjetio. Ponekad mi je terapija bila strašno bolna, no i tada sam u svakom trenutku osjećala tu nesebičnu ljubav kojom se lomi, dijelić po dijelić, ta maska koju sam tako dugo vremena stvarala i ja sam osjetila toliko olakšanje i još veću sreću. Wu Wei Buđenje promijenilo je čitavu koncepciju moga života. Sve ono materijalno, čega sam se hvatala, palo je nekako u sjenu. Nije više najbitnije bilo uspješno završiti fakltet, pronaći dobar posao na kojemu se može napredovati, osigurati si stambeno pitanje. Nije više najbitnije bilo uzorno se ponašati i biti prije svega razumna osoba kojom se nitko neće posramiti. Najbitnija je postala ljubav. Ljubav prema sebi i ljubav prema ljudima koji me okružuju. Najviše me oduševio osjećaj kako sada napokon mogu oprostiti, u pravom smislu te riječi. Mogu oprostiti bol koja mi se dogodila, jer mi je život bio kakav je bio, a ne potiskivati je sve dublje, već je jednostavno pustiti da prođe i za sobom ponese svu onu gorčinu u kojoj sam cijeli život živjela. (...)
OPŠIRNIJE >>

Ivana Demarin, 1979. g., dipl. ekonomist

"A tad sam shvatio da mi je stvarno sve moguće"

"Došao sam na Wu Wei Buđenje iz čiste znatiželje, nisam imao nikakvih dijagnoza, niti sam bio bolestan…Uglavnom sam se osjećao vrlo dobro, zdravo, pun života, a nisam niti razmišljao o nekakvoj terapiji.
Nakon prvih nekoliko terapija počeo sam se osjećati još bolje, odmornije, lakše, osjećao sam se kao da mi je sve moguće, a tada sam shvatio da mi je STVARNO sve moguće. "

Marko Kuzmanović, 1975.g., dipl.ing.šumarstva

"Na Wu Wei sem se odločil da grem, da se notarnje spremenim"

(...) Ja, na Wu Wei sem se odločil da grem, da se notranje spremenim, da bom mogoče drugače razmišljal…
V bistvu pa je bilo čisto preprosto, sploh nisem veliko razmišljal kako in kaj, rekel sem si grem in sem šel.
Seanse.
Vsi nekaj delajo, slišim jih, jaz pa samo stojim in non-stop razmišljam in razmišljam. Nato na eni seansi samo jokam, na naslednji sem na tleh, pridejo nekateri do mene, me masirajo, pritiskajo na določene točke nekaj časa in potem spet odidejo. Naslednjič delam vaje joge (uf, kaj vse zmorem). Predzadnji dan pa končno "notr padem" in grem od enega do drugega in jih "obdelujem" kot mi govori notranji navdih. Končno, to sem čakal, da lahko tudi jaz nekomu nekaj dam, mu pomagam.
Oh kako sem vesel, srečen, poln ljubezni.
Ko sem prišel domov, sem vedel, da bom naslednji mesec spet šel na seanse. In sem šel. In vedno, ko mi bodo to časovne in finančne možnosti dopuščale, bom ponovno šel.
Sedaj sem umirjen, sproščen, v službi in nasploh se ne razjezim, prenehal sem piti tablete za pritisk (mesec dni kontroliram pritisk vsak dan in je idealen). Za putiko ne vem ali sem jo pozdravil (časovno bi tako in tako bolečina prenehala), vem pa da jo bom čisto pozdravil. (...)
OPŠIRNIJE >>

Aleš Fink, 1959. g., nabavni sektor

"Svim sadašnjim i budućim Wu Wei-cima da se probude"

"E danas je dosta, nitko me više neće tući!"
(Ne shvatite to bukvalno, to je u Wu Weiju!)
Poslije dugo vremena mog bježanja od prave istine i mojih problema sa zdravljem, danas sam se vratila na početak…
Moj prvi dolazak na Wu Wei bio je zbog depresije u koju sam u to vrijeme upala zbog teške bolesti mog nevjenčanog supruga. Da pomognem sebi, a i njemu dok je bio u bolnici, ja sam krenula na Wu Wei Buđenje. Pet dana sam na terapijama stajala kao stup, modra, tvrda, ledena, šuplja i prazna. Šesti dan pala sam na glavu i čula kako mi netko govori "diši Zuhra, diši", ja prodisala, podigla se i krenula. Tad počinje drugi problem - ja sam super, sretna, vesela, dijelim to sa svima, okolo govore da smo hipnotizirani i ludi, ali nema veze - ja sam se probudila, ali samo za druge, za sebe ne. Ja bježim i bježim i bježala sam sve do siječnja ove godine. (...)
OPŠIRNIJE>>

Zuhra Šuput, 1953.g., frizerka

"Lijepo je pogledati se u ogledalu i biti zadovoljan s onim što vidiš, opet se prepoznati"

(...) Jedno jutro sam se probudila s užasnom glavoboljom i mrljom na jednom oku. Nakon dva mjeseca i puno pretraga, nisam dobila konačnu dijagnozu već Encephalomyelitis disseninata i.o., Neuronitis retrobulbaris…kasnije MS susp. Sincopa (multipla skleroza).
Još uvijek me glava "ubijala", lijekovi nisu pomagali, olakšanja nije bilo niti kad (ako) sam spavala.
Tad sam odlučila nešto poduzeti…
Krenula sam "kod Dragana", a otkrila Wu Wei Buđenje.
Za nekoga tko do tad nije vjerovao u bioenergiju, podzemne vode... prilično hrabro sam krenula u avanturu ozdravljenja. Sad znam da se to tako zove. Nakon 3-4 dana primijetila sam periode bez glavobolje (bez tableta), nakon 10 dana glavobolje su nestale i nisu se više vratile niti u onom uobičajenom obliku (zbog promjene vremena, prije mjesečnice, zbog živciranja, umora…).
"Ničim izazvane" desile su se i ostale promjene za koje sam mislila da su iz ovog ili onog razloga normalne. Zbog godina ili zato što svi (većina) tako ima.
To je i razlog zašto ih znanstveno (papirnato) ne mogu dokazati - jer su mi bile normalne, u apoteci sam kupovala lijekove, povremeno se žalila doktoru…
…Jedna od prvih «nuspojava», kako ih ja volim nazvati jer nisam zbog njih došla, je potpun nestanak koščice na stopalu, za koju sam mislila da je stigla «s godinama». Nisam mogla nositi cipele određene visine i to je to. Sada mogu. (...) OPŠIRNIJE>>

Melita Zahtila, 1967.g., profesor matematike i informatike

"Ništa nije strašno, u svemu ima ljepote"

"Kao dijete preboljela sam dječju paralizu i desna noga mi je ostala kraća 4 cm, tanja i sa puno slabijom cirkulacijom.
U ranoj mladosti pojavile su se migrene, počelo je trošenje hrskavice u lijevom koljenu, pojavila se križobolja kod dužeg hodanja i kasnije sam se počela kočiti u križima, tumor na maternici. Trebalo se nositi s invalidnošću od malih nogu … Tonula sam psihički i fizički.
Odjednom, sve mi je bilo jasno: problem je u meni, ne prihvatam sebe, samu sebe sam zarobila, sve krivo tumačim … ali nisam se mogla sama izvući iz toga, trebala mi je pomoć.
Na početku terapija Dragan mi je rekao da se moja noga može produžiti i podebljati ali da za to treba vremena. U tom momentu to je negdje doprlo do mene i znala sam da je to moguće, ali odjednom, to mi više nije bilo važno. Kad god da se to dogodi, nije važno, željela sam živjeti rasterećeno, oslobođeno od svega. Osjećala sam da ja TO MOGU. Počela sam razmišljati drugačije, da sam sve te patnje trebala da proživim jer bez svega toga ne bi bilo ovoga, da mogu sve da promijenim i slikovito rečeno da sad imam šansu da pređem na drugu obalu i da živim život s nekim drugim vrijednostima, da ljepotu života uvjetuje unutrašnje stanje a ne vanjski izgled (što je meni nekad bilo jako važno) i konačno, da više ne očajavam.
U toku nekoliko godina u terapijama moja noga je narasla za 2 cm što su potvrdila dva mjerenja kod različitih doktora, popravila se cirkulacija i postala je toplija, boja nogu mi se izjednačila, hrskavica se obnovila u drugom koljenu, glavobolje su se prorijedile. Nalazi krvi su redovito uredni, nemam osteoporozu (za doktore iznenađujuće).
Međutim, shvatila sam da sve to na fizičkoj razini nije toliko važno, važno je da mi se život promijenio, postala sam sigurnija, otvorenija, osjećam ljepotu življenja, na sve oko sebe gledam drugačije, ljepše. Ništa nije strašno, u svemu ima ljepote."

Ljiljana Latković, 1953.g., službenica

VRH STRANICE